Yap

 Nekad davno kad sam poceo pamtiti I kad sam zapoceo sjecanja sve je bilo magicno lijepo…I Bakine kokoske, I dedina cigareta, filter Carmen, vatra u sporetu I miris kafe. Oblacenje nije bilo tesko I volio sam kako me baka oblacila I spremala za nova pamcenja u I oko kuce… Onda je doslo more I pamcenje svega… Kasnije sam u zivotu otkrio da more ima I trecu boju a mislio sam da ima samo dvije….Onu teget modru, skoro crnu koja je nad dubinama I ako si bas sretan delfini iskoce pored trajekta I hoce da su brzi…I onu svijetlu nad plicacima I nad pijeskom pa samo po djedje crno plavu…Iznad motske trave gdje se periske vade….. Godinama poslije otkrio sam I sivo more Istre I Italije…Gdje Rijeka Po sve zatalasa I gdje je more hladno I ne lici ni na sta…Cak I ne smrdi kao sto mirise u Splitskoj Luci… Al eto…Ima boju za prepoznat…

KAd sam poceo pamtit sve sam pamtio I nista slucaju prepustao nisam…Ni prvi ruksak za prvi razred..Ni onu malu kovrdjave kose I plavih ociju. Poslije sam pamtio druge male svakavih ociju I kovrdjave I ravne kose…Nema veze…Sve ih pamtim… Volio bih da znam da I one mene pamte al sve se nesta pitam a po cemu bi. Ovakav ters I nagao, nema tu sta da se voli a pogotoda se pamti…Nadam se da su me zaboravile I da me se cak ne sjecaju.. Al eto…

Evo ce sad ova godina ostati iza nas I ja je se necu sjecati ni po cemu. Sve cu izbrisati I kao da se nikad nije javila I bila dio mene. Jednostavno cu je preskociti. Nek je nema a I da se nije desila, bolje bi bilo. Osim tuge I boli nista mi nije dala sem saznanja da sam godinu stariji I mnogo gluplji nego sto sam mislio. Jedno sam znao da je sve iza mene al sam si uzeo za pravo da budem pametan I da nesta probam. Ma nemere ni pod razno…

Nekad davno meni je moj Deda rekao da sam ja vuk…I da treba da zivim kao vuk…Meni je to bilo drago. Meni moj Deda nije rekao da ima vukova samotnjaka koji nigdje ne pripadaju I ne mogu opstati u coporu…A copora ima kolko oces taman kao I vucica, al vuk je vuk…A pogoto ako je samotnjak… Pa htio ne htio ostaje I bude sam… Trebat ce mi koji mjesec, koj dan da se uhafizam al opet cu ja biti Dedin vuk…Vuk samotnjak… Sve je teze ostati sit kad su kosti stare I misici ostarjeli..Kako naci hranu I plijen… Al vuk sam ja mogu ja to…Nekako…

Ribe blitve I krompira vazda ce biti. Samo sta ce falit to je neko s kim mozes sutat I opet volit I docekivat zore…E neces to nikad naci. Sretni nadju al budu nesretni pa propuste. Ja opet se tjesim da imam par prijatelja I da se razumijemo…Pa kontam dok god je skypa I fb nece ni to biti tesko..haya…

Miljacka tece, patkice plivaju… Sve je isto kao prije, samo sam ja prestao da budem nesta drugo.. Ode zivot a I neka je. Nema bake a bogami ni dede…da ucim da pamtim. A sta da I pamtim…

Izgubljene snove….


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više