Moj Grad
Svima je nama u sustini tesko. A u sustini nikom ne bi bilo tesko kad bi svi iznjeli svoje probleme na ulice I pokazali ih. Onda bi svi rekli “Suti cega sve nema, sta ja kukam…” I onda bi svi bili sretni I nikom ne bi bilo tesko…Al ufol… Sve se moze imat I nista nemat al ako se ne osjecas sretnim djaba ti je. DJaba…
Ja sam nekad sretan nekad nisam, al nisam nikad zadovoljan. Vazda mi nesta fali I u svakom jajetu dlaku nadjem. Ne znam koji mi je al je tako. I kad mi zena ugadja pa mi ono pite napravi, meni nesta s kefirom nije u redu. Il kad je kefir pravo rashladjen I dobar pravo, meni opet nije dobro jerbo sam se prejeo…Il gulas recimo… Nikad dobrog pirea uz gulas da imam…Nikad… A sta cu…
I sve ja to tako kontam I onda mi dodje na pamet moj Grad. I Grad ima zivot, jel de. I Grad je ko I mi insani I svi kazu da moj Grad ima dusu. Ono pravo ima dusu. Samo pravi ljudi mogu imat dusu, a kazu da je moj Grad jedinstven sa svojom dusom. Pa kontam, haj kad se ja na sve zalim, pa onaj otamo isto se zali da se nije dosta nakro, a onaj da nemere vise krast… Pa kad je meni tesko I kad je drugima tesko u dusi, kontam kako je mom Gradu u dusi…
Jel moj Grad postao tamo gdje je sada il se Butmir prosirio, otvorena je debata. Mene ne interesuje. Nego kontam kako je mom gradu bilo u ta doba kad prvi prolaznici pocese konake gradit I grad pravit. Pa kad se pocese sirit uz Miljacku uzvodno bogu fala, da nisu niz Bosnu nizvodno… Kako je mom Gradu bilo??? Dal se moj grad radovao prvim loncima, poklopcima, I kanticama od keramike… Pronadjeno sve ima I cuvalo se u zemaljskom muzeju. Tolko je to bio vazan pronalazak da zbog velikih posjeta Zemaljskom Muzeju I interesovanja I zatvorise taj Muzej…Kako je bilo mom gradu u Neolitu, ako neko zna sta je to…I kad je to bilo… Kako je mom gradu bilo kad ga satrase RImljani, onako bezeze nicim izazvani…I sta im je to trebalo uopste kad smo mi ondak samo kantice pravili od ilovace I to…Nismo uoste bili ratoborni…Sta bi ono Tiberiusu da nacera konje na grad moj u ta doba I da ga okrvavi…Da li se moj grad obradovao kad ono Ciril I Metodije banuse nenajavljeni a grad ih ugosti I obradova im se ko naprednim ljudima u ona doba…Nema veze sto su bili sa strane… Dal se grad radovao crkvi sto je sagradise ova dvojica, I kao zahvalu I kao centar razvijanja obrazovanja I svijesti…Kako je tada bilo u dusi mome gradu, dal se radovao, dal je video svijetlu buducnost????
Kako je bilo mom gradu u dusi kad onomad Otomani banuse I preuzese sve u svoje ruke??? Dal se grad radovao Carevoj Dzamiji I Gazi Husrefbegu??? Kako je bilo mom gradu kad je bio veliki za ta doba… dvije stotine godina je Sarajevo bilo vece I od Beograda I od Zagreba…Alo nije to mala stvar… Dal se moj Grad htio sepurit a iz pristojnosti nije…Koliko je bolilo I kolko je duse sagorilo u mom Gradu kad ga spalise I skoro zatrse sa lica zemlje u ta doba… Al oprosti sve moj grad svima I opet otvori dusu za nove kabadahije I nove sto dolaze…Mora da se moj Grad potiho smijuljio I smisljo viceve na temu Beca, dok su tramvaji picili po gradu, a Bec ih nije imao…hehehehehe…
Kako je mom gradu bilo kroz dva rata I kroz dva idiotluka… Dal se moj grad umorio I predao??? Il mu dusa jos zivi… Dal se moj grad sada stidi onih koji su ga volili I kojima je sve dao, a oni odose I ostavise ga??? Dal se moj grad stidi djece nase po bijelom svijetu koji bi radje na rock concert otisli nego u svoj grad u posjetu grobovima djedova I svetim mjestima…Kako se moj grad drzi dok ga ruju I kopaju I nove zgrade postavljaju, one u stilu budi bog s nama… Il smo mi ostarili pa sad ne kontamo vise sta je lijepo a sta nije…Ja bogami jos znam sta je lijepo a sta nije..Joj kakvu sam trebu jutros video…Zemlja gori od trebe….Eto I to me moj grad naucio…Da gledam trebe a ne one druge…One sto nisu trebe…
E moj grade… Mnogi su otisli I mnogi su ostali… Al svima, ali bas svima si u dusi… Zato sto imas dusu… I drugi imaju dusu al ti nekakvu cudnu dusu imas, ono bas kako treba…Mozda si zato I poseban … Mnogi ce ti se I vratiti a ti ces ih prihvatiti kao da nikad nista nije ni bilo. Neki ce se vratiti u koferima neki sa koferima a poneki u tegli. Ja sad zasad ne znam. Ne znam jerbo ne znam ocel mi sin imati vremena da uzme s posla jedno 7 dana da me donese do dole I da me tresne nedje u Miljacku pa sta bude… Ne mogu mu ja naredjivat sta I kako treba kad je on najpametniji I sve zna…Cuj tebe…De Grade nemoj mi zicu dizat bezeze…
A ako dodje, sa mnom u tegli, de ga ti bogati navedi do Hodzica na cevape… Nemoj ni u Zelju, a nemoj ni do Haseta… Kod Hodzica ti njega navedi nek je neutralno… A I ja da se malo nadimim… Hajde Grade moj… Zivio ti meni jos million godina… S tvojom dusom niko nece zivjeti, jer ti si jedan jedini…
Grad Moj...
Primjedbe
Objavi komentar