M.Tita 3 - Marin Dvor

 

" Posto kuca, domacine???"
"100.000"
"Ih, ma ne vrijedi tolko..."
"Pa kuca mozda i ne vrijedi toliko, al komsiluk vrijedi garant i vise...."

Na mojoj prvoj zivotnoj adresi, M.Tita 3 desavalo se mnogo znacajnih stvari i zivilo je dosta Sarajevskih legendi...A i ta zgrada sa adresom M.Tita 3 bila je sama po sebi a i danas jeste, posebna sama po sebi. Imala je nastavke u ulicama Magribija, i Albanska a sa sjeverne strane veliko dvoriste koje su pravile ove tri kuce, zatvarala je jedna od najljepsih i bespotrebno zaboravljanih Dzamija, veleljepna Magribija.... Na adresi u Albanskoj 2 zivjele su neke lijepe djevojke meni nedodirljive jer su bile koju godinu starije, al i momci poput Zlaje, koji je mogao da ti provuce ping pong lopticu kroz usi i da posrami Surbeka u ta doba....A u Magribiji cuveni Enko Kapetanovic, cije vozacke marifetluke je tesko zaboraviti marifetluke koje je i Fitipaldi izucavao pa poslije koristio u F-1....Enko je prvi trkac koji je u svakoj voznji koristio dvije sofersajbne....TO je tako rekao onaj Pacuka, jedan od ljepsin Marindvorcana pa samim tim i legenda. Pacuka je govorio da Enko ima dvije sofersajbne i da zato pobjedjuje....Jedna je bila njegove naocale a druga ona regularna na fici na kojem se sve treslo...Narocito kad je turirao u dvoristu i sviju budio ujutro oko 5 na dan trke....Plodna je bila Magribija....Imala je i onog Seju, debelog, golmana Rukometne Bosne...On je bio cuven po tome sto mu nisi mogao dat gol ni da snajper koristis...Tolki je on bio da je tiltovao u golu i nema sanse da mu je proturis.......Seji su vazda na utakmicama vikali: "Ne istrcaji, lobovat ce te...Ne istrcaji..." Pa njegova sestra Nerma Selimovic....Ostali su bez mame rano u djetinjstvu, pa je Nerma povela racuna o Tati i bratu al bogami i o skoli....Pa je prva ikada zavrsila Medicinu sa 10.00, A dok se igrala sa medicinom imala je vremena da zavrsi Srednju muzicku skolu u BG i to Harmoniku, pa da malo svrlja i po akademiji....Ma cudo od zene....Pa Karacic Zvonko...Prvi obrijao obrve u istoriji muskog roda....A kod mene na M.Tita 3 bio Dr. Prohic i prelijepa mu zena Ada.....Pa je Dr. Prohic napravio prvi sukob u komsiluku jer je sagradio garazu, bespravno u dvoristu....Pa se Enko naljutio...A Dr. Prohic je to morao uraditi jer je kupio prvu Ajkulu u Sarajevu, plavu metalik sa bijelim krovom...Pa ga Enko zafrkavao jer posteni Dr. nije znao koristiti hidraulicne kocnice pa malo malo licem u sofersajbnu....S unutrasnje strane....Onda je Dr. prohic isto tako jedva ostao ziv jer mi je opsovao mater....Ja bio mali 3.5 godine i razbolio se...I mama ode i dovede Cika Ismeta Dr Prohica....I pregleda me covo i izvadi nakvu inekciju i zazdi mi je onako lagano u debelo meso koje je sada debelo a onda je bilo maleno, zgoljavo i slabasno.....A ja ko ja s obzirom da sam odlicno govorio sve bezobrazne rijeci, jer su me zene iz komsiluka ucile a narocito Teta Stanka Dapcevic, ja ti njemu ni pet ni sest zbog onog nesnosnog bola :"J...ti mater, Cika Doktore..." Cika Ismet, smireno i bez panike, a samo zato sto su me drzali odgovori: "Hvala sine i ja tebi..." E tu ti meni prekipi mal ga nisam zgromio, al kako sam bio slab, ostavim to za neku drugu priliku....Ja mu tu uvredu nisam nikad zaboravio al se nadam da je on meni oprostio u sekundi kad je otisao i nije nista naplatio...Nikad nije uzimao od komsija, a odakle mu ajkula u ta doba o tome se samo nagadjalo...Al su ga svi volili...Pa onda je bio Erce....Visok...Meni se cinilo da se morao saginjati da prodje ispod tramvajskih zica....
Al sve je to u redu i tako je bilo, al ja ocu nesto drugo da kazem...Gore, jedan sprat iznad nas bio je jedan ljepotan Marindvorski...Jedan Zeljko Katan...Zeljko je bio dobro stariji od mene...Jedno 6-7-8- godina....Al momcina...Zivio je sa mamom...Teta Regina...Neke zene su Gdje po tituli, a teta Regina je bila po rodjenju Gospodja...Imala je krasnu sijedu kosu, nepogresivo slozenu na glavi sa svakom dlakom na svom mjestu. I neku mirnocu u pokretima i ocima, blagost prema djeci, pa i prema meni i sestri mi...Navratila bi ponekad do nas na kolac ili kaficu i divno joj je bilo slusat treperavi miran glas dok bi pricala nesto sa mojom mamom. Moj Tata je ponavljao pricu uvijek, kako je Teta regina bila Partizan...Kako se napatila kroz i u toku rata...I zato sto je Partizan nije htjela da se zove Gdja Regina, nego Teta...I lijepo joj je to stajalo....A Zeljko???? Ma nema....Veseljak i osmjeh "ala mama"...Znatizeljan do boga i sa strascu za otkrivanjem novog...Uvijek nesto....Haj prvo note i gitara......Pa daj malo da ucimo fotografiju...Kad se samo sjetim onih sati u potkrovlju ispod krova od crijepa gdje se grede tope od vrucine, a on mene uci u mraku kako se razvija film, i pravi fotografija....E onda Zeljko narastao a ja jos bio mali, i ozeni se Zeljko....Nadija sa fakulteta...Obadvoje su studirali Elektrotehniku, al Nadija je bila Zmaj od Bosne....Nevjerovatna mlada zena, koja je na sve stizala cak i meni da daje instrukcije iz matematike, da nekako zavrsim tu Gimnaziju, prokletu.....Puno se vremena provelo skupa, i puno puta sam skoro oplakao kad nas je Nadija ruzila u remiju, u dugim ljetnim danima....
I onda su odselili negdje osamdesetih u Lenjinovu u bolji stan...Pa smo se rijedje vidjali...
I onda je krenuo rat pa smo se pogubili...
I onda nas je Zeljko nasao prije par godina....Pa koga ces trazit ako neces komsiju....
A onda ovaj prosli cetvrtak, zazvoni telefon i poslije 4-5 recenica ukocih se....Nadija........Prepoznah joj glas, i kroz telefon joj vidjoh milo lice i osmjeh...I rece mi da je ovdje u komsiluku dosla da obidje kcer, jer je kcer dobila kcer, pa je sad Nadija baka...Pa da joj dam adresu da dodje da nas obidje i vidi....
I dodje Nadija poslije 400 KM voznje da vidi svoje komsije....I odsjedismo nekih 3-4 sata...I sve se izgubi, i rat, i nostalgija...Neki cudan plavicasti mir zavlada ovim domom, i svi mirisa potkrovlja i skripa dasaka, i odjekivanje stubista, zalupase u mojoj glavi...Teta Regina je bila sa nama garant iako je otisla prije mnogo godina na vjecni pocinak...Al bila je s nama garant i ko da sam je mogao vidjeti onako sicusnu, lijepu, sijedu i mirnu na onoj fotelji odmah do mog Ljutka.....Samo ljepota, blazenost i sreca...Od dobrih roditelja dobar porod...Troje djece...Jedno advokat, jedno, veterinar a jedno bogami Doktor....Americki doktor...Pa se raduj djeci i njihovom uspjehu...Pa ova najstarija kojoj su dali ime Zeljka, dobila kcer i evo je ovdje blizu mene zivi s muzem i kcerkom...Pa dala ime kceri Elisa Katan Raley....E vala bas neka je....Zasluzilo je to casno prezime da se nastavi i da zivi i siri ljepotu jedne kulture dalje u buducnost....Istina Bog oci su uprte u Ognjena jer ipak je on taj punokrvni Katan...Bar po meni...Znam da mi Nadija ne bi to odobrila, al ja sam malo na svoju ruku....A Nadija????? Ma ista.....Toliko vremena se nismo vidjeli, niti razgovarali, a sad vidis da i nema promjene....Mirnoca blagost, zadovoljstvo....Majcinska briga i toplota...Iako je uzela sina jedinca od Teta Regine, siguran sam da bi i Teta Regina bila sretna da vidi dokle dodje moj meni najdrazi komsija i Familija Katan....
I tako jedan sasvim bezveze Cetvrtak postade nesto kao sveti dan...Napuni mi baterije, i dade snage za narednih ne znam koliko...Bi mi zao kad ode Nadija, al sta ces...Sad zivim za dan kad ce moj Zeljko doci da obidje unuku, pa da vidim i njega...I da mu cujem onaj glas, dubok, seretski a opet topao i cestit....Jedan je Marin Dvor i jedan je M.Tita 3.....

" Posto kuca, domacine???"
"100.000"
"Ih, ma ne vrijedi tolko..."
"Pa kuca mozda i ne vrijedi toliko, al komsiluk vrijedi garant i vise...."