Nesto se mislim...

 

Kad god kakvi praznici dodju a mene napadnu nekakve misli i filozofiranja. Pa onda na kraju sve se zavrsi u stilu dobrog mi prijatelja Ericha Antona Paula von Dänikena, kojemu je, eto za koji dan rodjendan...A to znaci da se u stilu dobrog mi prijatelja, sve zavrsi sa brdom pitanja, a bez ijednog jedinog dobrog odgovora. Mene je tako istreniralo, da ne odgovaram, a zabranit mi nije moglo da razmisljam i kad sam ono ko bez glave. Vazda neke misli a s obzirom da mi je glava ko Cocin bubanj onda ti samo mores zamislit kolko je to misli u mojoj glavi i kolke su to misli. Al' sta god da je, nema odgovora nego sve ostane nekako otvoreno za razmisljanje.

Eto na primer ovi vjerski praznici. Sve je to fino i krasno i lijepo je da ljudi vjeruju. Tako to ide vjekovima, stoljecima iako se moj prijatelj Etich ne bi slozio s tim postulatom. Mislim to oko vjerovanja i to...Sta je meni na um palo ili upalo u mozdanu duplju kako god hoces, nije ljepota vjerovanja nego nevjerovatan strah od toga. Sta hocu da kazem. Svi nesta ko vjeruju u Boga i mole mu se, bez obzira kako se taj Bog zove i kako se sve slavi, al kad dodje do bolesti, nesreca ili jednostavno do tog licnog zadnjeg dana, svakog strah od smrti. Pa zar nije to da se zivilo godinama s vjerovanjem da ce jednog dana kad nase vrijeme dodje ako smo zivili onako kako se to od nas trazilo, Bog ce nas uzeti sebi....Cemu strah, ne shvatam.Cijeli zivot pojedinci a bogami i mase se spremaju na dan kad ce se ujediniti i poci Bogu, a kad se taj dan primakne ili kad se vec vidi, eto panike....

Ne kontam....

Ja vjerovao ne vjerovao, nije me strah...Od cega da me bude strah??? Nisam  se nicije krvi napio, iako se s tim moja mama ne bi slozila, jer i dan danas kaze da sam bio krvopija kad sam mali bio, a ni sad mi nije mane. Sve greske koje sam napravio, a ima ih podosta, napravio sam u neznanju. A Bog kaze "Oprosti im ne znaju sta rade..." Tako morda i meni bude. A osim toga sta god ja da sam radio i izvodio, kako god bude, bit ce tacno tako i nista ja ne mogu promijenit...A ako se trebam rodit ponovo onda bi stvarno volio da sam Orca...Pa da budem pametniji nego sto sam sad...I da ne provodim ovolko vremena na FB i tako to...Nego da plivam i da sam u liniji....

U liniji...

Kad smo vec kod toga a pod uslovom da smo apsolvirali gornje navode, onda se namece i jos jedno pitanje....Zasto se mi ovoliko mucimo oko linije i kila??? Evo na primjer ja...Ubih se sa dijetama i sa biranjem sta se smije a sta se ne smije jest...A sto to, cesto se pitam...Jel' to samo zato da budem ljepsi kad umrem ili da me lakse gurnu u onu rernu na spaljivanje??? Isto mi se pita...Svi kazu uzivaj, jedan je zivot...E bas bih volio da vidim ko to uziva sa salatom a ne sa zaporkom...Ili sa casom vode a ne sa dobrom kapljicom....

Mene safatalo sa svih strana. Jos samo da mi katanac stave na frizider. Eto dokle je doslo. I onda mi kaze zena"Sta hoces, duze ces zivit..." E jesam ugrabio lotto mila moja majko...Cuj duze cu zivit...To samo znaci da cu jos vise zaporaka propustit, jos manje baklava sprasit, a o whiskyvodu da i ne govorim...Vec sam i zaboravio gdje ga i na kojoj polici drze u onoj radnji gdje toga ima...Ima i za mene al samo gledat....

Ma sve se covjeku nekako skupi za praznike a ne ko nekad...Ono ko nekad kad si znao koga ces vidjet i ko ce garant doci a ko ce tek navecer banut...A ovdje ti garant nece niko doc...Ovdje se sad i sa rodjenom materom dogovaras kad i u koliko sati je rucak...I ne smijes ni zakasnit a ni doc ranije...Sve na sat. A prije je bilo ono sabah zorom zagrabi pa dok se ne razidjemo....

Eto tako ja nesta filozofiram, dok se spremam da napravim dijetalnu tortu za mog Ericha jer i njega secer nesto podkucava. Mislio sam mu napravit onu vocnu od voca iz konzerve...Tu je strasno volio...Al nece moci moj Eriche, ima 10gr. secera u otome...ehheheheeej, znas ti kolko je to za tvoje godine. Nema veze sto si ko regal, nemere i gotovo...Pa se ti pitaj da li su Bogovi bili astonauti ili ne...A da znas odgovorit onda bi i skonto sto postajemo felericni i sto bi se prodali za zalogaj tulumbe...E moj Eriche isti sam ti, pa se nemoj ljutit...

Nego odo se ja pripremit za Uskrsnji dorucak a bogami i rucak. Posto sam ja takve srece, necu nista ni okusit jer u ponedeljak mi valja vadit krv, pa na kontrolu u srijedu...Nego mi sva sreca sto mi zena mi u mene mi slavi i ovaj a i onaj drugi sto jako dolazi uskrs. Tako da cu omastiti brke za heftu...Naravno ako hecim kaze da sam dobro...A kolko je ljubazan,pa je posto ljubomoran, ne bi me iznenadilo da dodje sa idejom da samo vako nastavim...Dok ne uvehnem...