Covid i ja...

 

Prvih 36 godina mi je bilo fino…Sve potaman I na mjestu. Radio, gradio, ozenio se dobio sina I tako…Po protokolu. E onda puce puska ubojita i ja sta cu … U izbjeglistvo. Onda predjem u emigrante, bolji uslovi bili jbg. Veca lova… I otad nemam mira. Haj tamo haj vamo. Sve je to manje vise poznato o meni al niko ne zna ili makar malo njih zna sta sad I kako sad deveram… E pa ova Corona mi montirala ceku a ja bas u miru doso onako dobronamjerno. Stigo sam kafu, dvije u Vatri popit I vidit drage ljude, I odem u Banju u Fojnicu. Osim moje Bake po ocu ja ne znam nikog iz Fojnice…A nje nema evo od “72.I sta cu. Odem u Banju. Tu ti bane ota Korona I sviju nas rastjera… Ja jopeta dje cu, sta cu, haj za Sarajevo dok ne skontam dje cu…

Vidim ja da sam tezak I Bogu I narodu u otom Sarajevu, I organizujem ti ja evakuaciju I pravo za Lijepu Nasu Domovinu…E nece mene niko zajebavat za moje pare… I tako…Osjetih onaj meni poznat miris mora I neba. Smokve I grozdja… Nidje veze al ja kad to vidim ja I miris osjetim… Sta cu…Takva tipa. Kad volim, volim I noktima…

E eto ga na… korona izolacija, pomognuta Kumom, I Sestrom mu u njemu ga. Proletise dva tjedna ko treptaj oka. Izlazak prvi dan na rivu. S metrom od 5 metara. Koga god vidjoh a da ga znam, isucem metar na dva metra I masem okolo…Nedam sebi…Smiju se. A da bogdo nisam nikad nikog pustio blizu sebe, mislim se I masem onim metrom. Pitaju me u Banki da kad sam dosao… Rekoh sinoc… Mal se zena ne osvijesti… Pa kako??? Pa autom, kako cu drugo, vidis da nema medjugradskog saobracaja… Taman kad su mislili zvat hitnu da pomognu jadnoj zeni utjesim je I recem da sam ja vec zavrsio I karantenu I prebolio Coronu… Opet joj pozli…A lipi moj sta cu ja tu…Uzmem svoje solde I na vrata… Sljedeci stop mesnica… Ne smijem govorit…

I evo ga… Mjesec je iza mene. Perem peglam, spremam, slazem a najdraze mi je lickat podove… E to je meni gust za pricu. Prvo popartvisam sve. Sve fuge pocistim I do 4 puta…Onda nasprejam sanitarom I jos nekom hemijom za ulastit plocice…Onda se ufatim zogera… Ma nema…Sve mirise ko nebesa. Prosto cekam da istrci 70 djevica u Interovim dresovima. Onda to sve zavrsim tako da sam na vratima. Pa izadjem I na Dvorima mojim zapalim filter Marlabo…Hajde jadan. Laste cvrkucu I letaju a ja onako bas punih pluca mora I dima od cigarete mislim kako je sve ovo dobro za mene. Iz svakog belaja ja izadjem ko pobjednik, pametniji, jaci…Eto I podove sam naucio cistit…Ma sta cistit? Pozlatit…

I ovo ce proc I svega ce bit…

Svega ce bit samo nas nece. Sve ce doc I proc. Samo ce ovo more I nebo bit vjecno.

Osim ako nije tacno da je sve ovo oko nas najobicnija software simulacija. I da ce jednom, neki dan, odnekud ubacit virus u program…Neki Malina virus…I satrat nas sviju I sve…

Zdravi bili…

Coontrol, Alt, Delete…

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više