Kad je Bog po zemlji hodao...
Da Bog hoda po zemlji ja bih danas bio u V.Luci a morebit I u Bristu….Haj znaj…Dosao bih jos juce negdje oko podne I sad bi se negdje sjedilo onako neobavezno punih pluca I sretan. Da Bog po zemlji hoda sad bi se raspredale nekake price ubi boze a u stilu ko razumije shvatit ce. Nista me ne bi bolilo I nista me ne bi zigalo I glavni problem bi bio dal je rano za rostilj il je pravo vrijeme za mezu… Haj ti znaj. Pekle bi se pljeskavice naizvrat, a more bit da bi bilo I sudjukica malih, ljutkastih, znojavih, ljutkastih, slanih, ma na bas…
Da Bog po zemlji hoda danas bi bio sasvim normalan nastavak normalnih dana sa normalnim ljudima oko sebe. O politici se ne bi pricalo a o sportu ne bi prestajalo. Prepricavale bi se zgode iz proslih normalnih vremena kad je Bog po zemlji hodo. Tracali bi se oni koji ostadose na Vrelu Bosne uz janje ili se zaputise po vikendicama Jahorine, Nisica, Hadzica… Vrijeme bi bilo sucmurasto ni tamo ni vamo, I da Bog po zemlji hoda, moja Baka bi bila sa mnom I nosala sviter za mnom da me ne ufati preko bubrega, jerbo je frisko…
Da Bog po zemlji hoda, more bi bilo danas nekako prohladne boje, al toplo plavo za gledat. I namreskano nekako jerbo sam ostario a botox u more ne ide ni pod razno. Kosa bi me zivcirala na glavi a ljepila bi se kiselom vodom za lobanju jer briljantin je potrosio moj tata…Prije nego je stavio onu maramu da mu pritegne zurafri…Mozda bi ko I naletio sa drugih strana zemlje koje vise nema, s osmijehom I skrivenim kulenom, jal kuglom sira iz kraja, koji se obavezno mora probat, a nije mu se okus promijenio ima jedno 200 godina.
Da Bog po zemlji hoda, danas bi Vela Luka ili bogami Brist, bio pokriven dimom s rostilja. A mozda bi bila I neka druga destinacija, ko ce to znati na sta smo sve mi bili spremni kolko juce oko podne kad se trebalo krenut da se ne zakasni za danas…Od svih ovih mojih godina samo jedu godinu pamtim da je bilo dosadno a Bog je bio s nama jos uvijek. To je ona godina kad je Bog bio hasta pravo, I svi smo znali da je kupio kartu u jednom smijeru, al niko nije htio da to I javno kaze jal prizna… E tu godinu sam nekako bauljao iz Parkuse kuci, po nekoj kisici I mislio koliko sam nesretan, jer sam sam a I bilo me strah od toga sta ce biti kad Bog ne bude hodao po zemlji. Crne misli su se rojile po glavi jos I tada a Tata moj se znojio objasnjavajuci kako se nista nece promijeniti jer su to tolki temelji da ih nista srusit ne moze. Ja sam opet vise vjerovao knjigama I pricama iz prikrajka, pricama slusanim u coskovima jazbina u koje sam znao svratit. I gledat zakrvavljene oci I smijuljit im se u lice, jer Bog je hodao po zemlji I niko I nista nam nije moglo nauditi…
Sad kad Boga vise nema, kad je zavladalo ludilo, pohlepa I zlo meni drago da dodje ovaj dan…Jos malo, jos par godina dok posljedni Mohikanci zive po Belgijama, zemljama Beneluxa, Skandinavije, N.Zelanda. Ja sebi pustim po koju pjesmu I dodje mi fino makar na sat dva. Mislim o sretnim trenutcima I dobrim ljudima koje bih volio vidit. Ma nema veze…Eto volio bih da sam s druge strane Djure DJakovica al samo da mogu vidit Setaliste danas… Il nedaj Boze V.Liku, Brist, Hadzice, Nisice…
Kad je Bog po zemlji hodo bilo je normalno da I roditelji dodju na svoja imanja koja smo mi zvali svojima, pa je radost njihovog prisustva pojacavala sveukupno odusevljenje, ako nista zbog svjezih pita, I zdravih salata… Nezaboravne lekcije cika Meme kako se mezi, il Boska kako se grah kuha…
Nego danas je 1.Maj I treba ga radno obiljezit. Ja odoh da vadim krv, I radim rentgen. Treba, kazu. Nagovaraju me da prestanem I pusit. E to necu…Ja volim pusit… Ko sampion… A valja od necega umrijeti po mogucnosti sto prije to bolje. Najvece prokletstvo bi mi bilo da moram ispracat posljedne Mohikance I polako ali sigurno ostajati sam… I tako I tako sam posam…
Jos par dana ima da je ono Bog hodo po zemlji a ondak eto I onog dana sad vec 35 godina zaredom, da je Bog odlucio da ode I da ozgora gleda sta smo naucili I sta nismo… Sve sta vidi, ne mislim da mu se svidja al nisam mu ja kriv…Sto nije osto, mogo je, niko ga nije tjero u ona doba… Mislim bilo je navijaca al ne glasnih…
E to je sve bilo kad je Bog po zemlji hodo. Kad su se vozile fice, stojadini I tristaci. Kad se do Konjica vozilo sat I po, a do Mostara skoro tri… I kad se nikom nije zurilo I kad smo svi imali vise vremena jedni za druge, za price I za druzenja…Za ljubav, radost, rostilj I mezu, za ucenje, pomaganje, dijeljenje…
To je bilo kad je Bog po zemlji hodo…
Primjedbe
Objavi komentar