Sjecanja...
https://www.youtube.com/watch?v=VC5t4P5wdaI
Ono kad se ljudsko bice rodi, ondak ono ne zna nista….Mislim ljudsko bice…Jal zensko jal musko…Ljudsko je bice… I ne zna nista…Ondak pocne da raste I raste I ondak sve malo po malo skonta da mu je dosta lezanja I prevrtanja I placa… Pa pocne da se pridize I da nesta ko pokusava da se ustane ko mama il tata…Pa ondak prohoda ko tata poslije flase sljive…Pa se rastrijezni poslije par dana I nemeres ga stic… Ondak skonta ljudsko bice da mu se ne isplati usran odat okolo pa se nauci na tutu…Pa nije vise usrano…Samo povremeno… Ondak ljudsko bice pocne da konta da se ne valja derat I vristat jer ga niko vise ne slusa…Pa pocne odredjivat ko mu treba u datom trenutku I pocne zazivat jal “mama” jal “tata”….Brzo skonta ljudsko bice da mu je najsigurnije zvat “baba” jerbo se onda svi iskupe…Sto od straha sto od potrebe…
Znaci ovaj kratki put od ljudskog bica do ljudskog cudovista je kratak I za dvije tri godine dobijamo nesta novo sto ce morda znacit nesta, il nece nista…Al svako ovo bice oce da je vazno I u centru paznje I ravnopravno I da je sve po nejgovom…CUdo jedno… Kako dani prolaze ovo ljudsko bice koristeci iskustvo od juce pocinje da vlada prostorom oko sebe I ljudima odraslim sto sa muskarcima sto sa zenama…Opet cudo jedno kako se puno informacija nakupi za dvije tri godine I koja moc vladanja se razvije najkasnije do pete godine…
Elem tako sam I ja… Prvo nisam znao nista a onda mic po mic izrastoh u hairliju I harlova neslucenih razmjera…Nekad sam sebe iznenadim kolko mogu uprskat I kako samo brzo mogu nac objasnjenje I opravdanje za budalastine…A dobre strane se ne spominju, jelde, jerbo to tako treba…Haya…
Sad vec kad sam prerasto I gasim svijetla pozornice, sve vise I vise provodim vremena u sjecanju… Zasto, to dragi bog zna, al eto…
Pa se sjecam kako su me boljela razbijena koljena I flekovi od zare dok sam loptu vadio iz jarka. Onda se sjecam kriske kruha koju bi tata zalio secerom pa nakapo vodom da se secer ne razleti… TO je bilo ko uzina… Onda se sjecam I halve sto je tata pravio…E to je vec bilo nesta…Sjecam se subota I smrznute skarpine iz Japana kupljene na Markalama sto je mama pravila…Samo subotom…I krompir ili grah salatu…S puno crvenog luka I bibera… Sjecam se I pecenih kokoski na raznju iz Gorenje sporeta…To je bilo nedeljom…I krompir sto je bio ispod koke pa se nadolmio onog safta…Sad takve sporete vise ne prave. Sta ce nam. Nisu blesavi. Pa da nam bude lijepo…Nedeljom… I salate zelene koja nikad nigdje nije bila ljepsa… Ondak se sjecam I djuveca iz konzerve sto bi mama napravila danas za sutra… S pohanim mesnim odreskom…Gavrilovic… Radila je moja mama al vazda rucak bio u 3:15 radnim danom, a subotom I nedeljom u podne… Po starom vremenu dok se vrijeme nije pocelo mijenjat kako to odgovara kapitalistima…Ondak se jos sjecam I prvog plesa u osnovnoj skoli I tramvaja dvojke s Cengic Vile do M. Dvora I svakog dana od skoro puno godina provedenih u tom tramvaju a bogami I u trojki kad se ono bas zuri…
Sjecam se ja I mora I ljeta I zima u Zagrebu I razgovora s Tetkom mojim Ivom… Meni malo komplikovanih razgovora al ipak lijepih. Nekako sam se vazda pametniji vracao iz Zagreba nego sto bih otisao…Pa se ondak sjecam vojske, zemljotresa u C.Gori I odkopavanja krvavih ruku kad nije bilo tesko radit I ne spavat… Sjecam se svega I to I na duge I na kratke staze I nekako mi se cini da ne mogu da se ne sjecam…Volio bih ja da mogu zaboravit, sto jes jest, al ne ide…Volio bih ja da budem zombie ko I drugi I da sam sve nesta ko ignorantan I to…Al ne ide… Meni vazda moj dedo na pameti I baka, tata moj… I sve ko da me I danas vode nedje…Samo sto ih sad slusam a ondak kad sam trebao nisam ih slusao… Nekad sam ja slusao moju mamu, moro sam, a sad je ne slusam…
Nego htio sam vam rec da je sjecanje rezultat pamcenja, a pamcenje rezultat iskustva. Kad nesta iskusis ondak to I upamtis, jal dobro jal lose…I onda kad htjednes mores toga da se sjetis…Osim ako nisi zombie I gledas u telefon I google ko u boga… Ondak se ne moras sjetit nicega…Samo ukucaj…Kuco ja ne kuco nemere meni google donjet miris bakine kuce I toplotu jorgana kod mame… Nemere mi dat miris mora, tracanje galebova I sum mora. Pastetu I mesni narezak mores vidit na slici sto jest, jest, al ja bih radje to drzo u ruci u granapa… Nemere ti google oznojit dlan ono kao da drzis ruku drage u kino Arena a vruce je jerbo tada nije bilo klima uredjaja al je bilo sve ljepse… Sto jest jest. Isto sam vam htio reci da se ravnopravnost treba zasluzit. Ne dolazi sama od sebe…Pokazi da znas sto I drugi znaju I da mores ko I drugi I eto ti ravnopravnosti. Ravnopravnost se ne stice rodjenjem nego stalnim dokazivanjem I gledanja unaprijed ko, sta, gdje kako I zasto… Htio sam vam rec da vas niko ne voli…Niko…Ljubav morate zasluziti, morate postat nezamjenjivi da vas se voli I postuje…Ljubav prema vama nije bogom data a vala nece nikad ni bit davana nako…Htio sam vam rec da ne odbacujete probleme u stilu “hajde boga ti bit ce, sve ce to bit u redu…” Nece bit u redu…Ne okrecite glave I ne bjezite u mastarije…Sta je dobro to I branite sta ne valja to sasijecite I nikad, ali nikad ne ocekujte da se stvari same od sebe rijese…Novi vidici se otvaraju samo onom ko drzi oci otvorene, ko digne ruku do steke da otvori nova vrata…Oni sto cekaju da se stvari same rijese, njima je zivot saren pa nista I ne vide…
A ja odoh da se sjecam…Tako mi najljepse… U sjecanjima je moj zivot I radost I tu zaboravim I kolko mi je godina… Svijetla moje pozornice se gase… Jedno po jedno… Ima lampi ko na Zeljinom stadijonu, potrajat ce… A mozda prestanem placat struju pa ce doc I prekinut mi kabl…Haj znaj…
Primjedbe
Objavi komentar