Starac i prozor...

Zazidani prozori zadnji cuvari izgubljenog smijeha I osjecaja topline obitelji. Skockani I hladni, cuvaju u zidinama starog doma ono za sta I zidovi imaju usi…Smijeh I spokoj, uz puru I slanu sardelu poslije teskog dana ispunjenog hrapavim dlanovima I teskim stopalima na tlu otoka koji ne prasta. Zazidani prozori, posljedna prepreka vjetru da rastoci ono sto se godinama velicalo I hvalilo da ima. Zasto korov ne raste brze da pokrije tugu koja vlada…

Klimava vrata se otvaraju rijetko I uz zvuk hrdje. Cvile… Starac sam polako izlazi na vani. Nekako postrance. Cota…Cota na lijevu, jos od onoga rata kad su Talijanci rastjerivali sve musko. On je ostao I krio se svukuda skupa sa cacom. Mater I sestre vise video nije. Nestale u Libiji ili ko zna gdje u tom vrtlogu ludosti I smrti. Otac mu se radovao unucima, al mati, eto nije… I to ostavlja traga… Tamo na zidu gdje su svi na slici, tamo na kraju hodnika u povelikoj kuci sagradjenoj davno prije njega I njegovog vremena…Izlazi tako postrance koda se libi, dal da izadje il da ostane… Poslije kise izlazi brze nego inace. Mora se brodica provjerit jer ne valja da voda lezi na dnu drvene barke I da je sunce susi…Mora se to konzervom sto prije ocistit I sve u redu da bude… Kad ide po spizu, ne zuri… Nije ni gladan a ne treba mu puno… Ma mogo je I drugi dan otic…

Ima starac za sta da zivi. I da se raduje…Ima djecu koja nisu tu al im se raduje… Ima I unuke koji ne govore njegov jezik I ne idu u crkvu… Nije njemu sto ne idu u crkvu nego je njemu sto se ne igraju u crkvenom dvoristu kao sto se I on igrao. Njemu je krivo sto imaju one televizije u rukama I sve iz njih uce, a ne s ljudima kako je on to znao…I volio…Zao mu bude kad ne moze s njima razgovarat. Kad traze prevod od mame I tate sta je grandpa htio da kaze…Zao mu je I sto je Sime umro ima vec skoro 40 godina pa nema one butige sto je secerne bombone prodavala…Tako bi ih rado vodio… Pa makar ledja bolila od sepanja…A mozda ni vrata ne bi cvilila tako tuzno…

Zao je starcu kad se ona najmladja unuka, kako se ono zove, ima neko stranjsko ime, prepadne od kokosi… Il kad ona najstarija bjezi ispred kozleta a ono bi samo da se igra…Sta djeca znaju…Nema toga na njihovim televizijama…Zao je starcu I kad odu… Opet ce se samo skripa vrata cut, a ne I cika djece… Djeca su mu dobra I paze ga… Kad su dole… Sve kupuju I donose, al nista to starcu ne treba… Ima lancuna I posudja jos od prije par godina kad su mu sve pokupovali I ugradili po kuci… Dobra su mu djeca al jos nisu naucila da se radost obitelji ne kupuje novcem, I sreca imetkom…A valjda ce naucit…Tek su u cetrdesetim…

Eto otisli su… Sad je vrijeme u starim kantama malo vode pod masline bacit… Ma nije se ulje ni od prosle godine potrosilo, al nikad ne znas. Mozda dodje djeca za Bozic. Ako ne bude puno hladno. Starac ima samo jednu grijalicu na elekriku pa se djeca boje da ce se unuci isprehladjivat… A I daleko je… Zna starac da bi kuca bila topla samo da se skupe, I bez elekrike I bez grijalice, al eto nece nista da kaze… St ace reci kad ga unuci ne razumiju a djeca ne cuju…

Zivi starac svoj zivot cotajuci polako I mirno. Zna da je vazda radio samo ono sto je Bogu milo, I da nikad nije vrijedjao nikoga. Broji starac starce u selu, lakse mu je jer ako broji dane pobrkaju se brojevi. Jos ih je osamnaest starih ostalo. Ovi drugi su sve mladi. Najstariji mladi tek je sedamdeset dvije…Ima on jos pred sobom… Broji starac kolko je starih I Bogu se moli da on ne bude zadnji. Ako ostane zadnji nece imat s kim sutat na klupi uz trafiku dok sunce pada negdje tamo na zapad da ogrije mu djecu I unuke kad on vec ne moze…