Marlboro i Baka

Podjem sa zenom neki dan u sverc cigara….Sta cu….I tako je imala neke dane odmora pa da iskoristi I malo me pritegne na kucnom ponasanju. Pa sam taj dan imao obrazovanje u prirodi pa rekoh daj ugodno s korisnim I otisnemse na put…Zbog cigara….I tako se mi vozimo I do tog indijanskog rezervata, gdje je sve upola jeftinije, al daleko od kuce…I nako neobavezno puce prica o svemu Isvacemu, a najvise o krizi u svijetu I okolini I kako preziviti nadolazaci talas propasti…. 

Al sta ces, Balkanske duse sve okrenu na lijepe stvari I tako pocese da se izvlace stvari iz doba kad smo bili mladi, zeleni I nepripremljeni za demokratiju…

Pa se sjetismo moje Bake Anke….Niko nije znao da ustedi bolje od nje…Ma nema sanse…A I jest prosla tri rata u zivotu, sta je mogla I naucit,nego kako da prezivis a da opet nesta stvoris, jel de….Pa se I nasmijasmo na onu situaciju kad sam ja raji pricao kako moja Baka od 300 gr. Mesa moze napravit tri jela I svakim jelom da nahrani najmanje 5 ljudi…Bilo neko sijelo kod mene na Kosevu I metar raje I naravno I baka sa nama…I tako pukla prica I ja ovo izjavim….Ma nema sanse svi zagraktase, a baka se smijulji I gleda me….Ja kazem, jest tako je. Baka moja mene posalje u mesaru da kupim 300 grama mesa, I kad ja to donesem kuci ona razdijeli na 3 komada…..Od prvog komada napravi cufteta….Od drugog komada napravi fasirane snicle….A od treceg razvije pleh bureka….Ma ne zna se sta je bolje a ima svega….I onda obavezno kad su cufteta zavrsena I kad skine serpu s vatre, onda dodje ono cuveno “HM…Eto…ja ne znam bolje…” Koje god jelo da se kuha I sta god da bude na kraju je obavezno ‘HM….Eto…Jane znam bolje….”

I smiju se raja I sve to fino, a baka dobaci: “Haj bogati ne karikiraj, to ja tako od pola kile mesa…Ja ne znam bolje, a vi ako znate, vi kuhajte…”  Tu se malo ko ljutne, pa tresne pola vlahova…Al brzo je zaboravljala sto se naljutila I to joj je bila zlatna strana….

Pa onda nastavak price, kako je volila Marlboro cigarette…I ja vazda guram svoje pred nju, a ona onako necka se…Ma skupe su, sine moj sad I ja jos da ti trosim….Pa ja onda ujutro dodam 2-3 cigarete Marlboroa da ona nezna, al da teferici uz kafu….Pa me onda skontala I naljutila se pravo…

”Vidim ja ujutro ova Drina pravo dobra a vec u podne nije tako jaka…Kad ono ti mene budalom pravis, ha???”Ih bila je ljuta pa sigurno cetiri minute…

I nastavljamo pricu o Baki Anki…Kolko je volila kad nama dodju nasa raja….Ja na rostilju, Baka napravila salate I prva za sto…Da joj nista ne promakne…Cudo kako je dobro cula kad su moja raja bila tu, I kako jesve kontala…A cim je regularno drustvo ono mama tata tetka tetak…Nista ne cuje….Mamore joj top opalit pored uha, ma jok…Nista….

Kazem ti jel raja dolaze, ona je prva na tefericu….

Kad smo ono napravili novu kucu na temeljima Dedine I Bakine,jedini uslov za renoviranje, dogradnju I razgradnju je bio da se njena spavaca soba ne mijenja ni za 1 cm…I tako je I bilo…I kad se sve zavrsilo I Bakina I Dedina soba unesena nazad, prilikom ugradnje lustera, isti se razbije…I mi sta cemo,haj u grad u kupovinu…Ubili se hodajuci nemozemo da nadjemo nista sto ide sBakinom sobom…Sve nesta modernisticki, ne ide brate….I nemam pojma kako I zasto udjemo u Bezistan, kad I tamo naka prodavnica lampi, lustera svega sta svijetli…Blejimo Vera I ja I kontamo sta I kako…Tesko je bilo zadovoljiti kriterije jer jebakina spavaca soba bila ona starinska, rucno radjena od ruzinog drveta…Pa sve nekako ovalna a na cose, sto bi Baka rekla…Kako sad uz tu starinu da stavis nesta modernisticki…Ili kitnjasto…”Evo ga”…Vrisnu Vera, ja poletih kad imam sta vidit…Luster izgleda ko da je pravljen prije jedno 300 godina…Ono ko od zeljeza al tako lijep I skladan..I vidim ga ja vec u Bakinoj sobi, ma pravo dobar….Zaskocim se, otmem luster I tek na pola puta skontam kolko sam ga platio…Mogo sam tri moderna uzet…Al pusti ti to…Baka je baka, valja to odpostovat…Leti kuci…Zovnem mog tatu, cuvenog strpljivka da to odmah I ugradi…Pa onda malo kobasice, sira,kuhanih jaja I kiselih krastavica koji bokalic sljive, slavonske….I ode tata kuci pjevajuci, a luster visi I sepuri se u spavacoj sobi moje Bake…Ihhhhhhhhh….Baka odluci da ode u krevet to vece jedno dva sata ranije, samo da bi uzivala u lusteru…Opet nudi pare, ona oce da plati, a vidim da je sretna….”Ma davno sam ja govorila Dedi da mi trebamo uzet nesto ovako, al on nije htio…”Eeeeeeee…

Ja rekoh da se pohvalim jaranu pa zovnem jednog mog prijeratnog prijatelja Paju…A on je opet imao ukus za ljepotu boze sacuvaj…Stvarnoje imao smisla za dizajn, dekor, islo ga to nesto cudo jedno…On je drzao I galeriju umjetnina u ta doba I islo ga je to pravo dobro…I odmah na pocetku poziva pofalim se kako sam razbio stari Bakin luster, al sam uspio kupit drugi starinski..Kako sta, mora moj drug sve znat, te ti ja njemu kazem da dodje kad hoce I vidi sam…”Eto me…” izgovori I prekide….Mislim se nece valjda sad, Baka je vec u krevetu……

Ma nije proslo mozda pola sata ili sat I po kako je Baka napocinku eto ti Paje…I ja sta cu…Pokucam na vrata od Bakine sobe ona se javi I mi udjemo unutra….A moja Baka se pokrila u krevetu, sva se ususkala u perinu I jastuke I cita Bibliju….A onda ugleda Paju a Paja ugleda luster…Pa se upali Baka sto je Paja doso da je obidje, a Paja se upali na luster…….

Ih radosti…Skoci Baka iz kreveta ko poparena…

“E bas nek si mi doso, Paja moj, sad cemo mi kafu…..”klikce dok hrli prema kuhinji zaboravljajuci na sve ostalo…

A Paja se zagledo u luster I samo pita odakle mi, gdje sam ga nasao. A meni merak pravo oko srca, jer kad se Paji svidja onda je to stvarno nesto….

Pa onda u kuhinju…Kafa vec dolazi, hoce Paja sljivu,Slavonsku, Baka konstatova da je vec 10 sati navecer I da mora da smo gladni I tako poce put bez povratka….I sad dodjose kranjske s tave, jer to Paja voli I uvijek slatko pojede, pa nekakva slanina I sta ti ja znam….

Ostadosmo do tri ujutro, onako nicim izazvani…

I tamo amo, prodje nasih 220 milja puta do cigara…Kupih Karton od 50 steka, taman ko sto sam I u Sarajevu kupovao direktno iz fabrike…Moro sam…Vodio sam im osiguranje…Pa da nisam ja od njih kupovao oni ne bi imali para da uplate premiju…Haya…

Pokrih onaj karton s nekakvim jaknama I to, da ga drot nevidi ako me zastave….

Pa nazad kuci…Pa se mislim…Evo sam sad miran za poduze vrijeme…Al sam uznemiren u dusi…Nema moje Bake da nas doceka I da me napadnesto sam tolko kupovao, I sve pare potrosio na cigare…Nema ni one njene kafe sto mirise na drva iz tis sporeta, za umornog sofera..Nema ni meze ni bokalica bez pitanja, ni paradajza na cetvero raskrizanog sa krupnom morskom soli po njemu…Nema ni Paje da se odusevljava Bakinim lusterom, I mojom rakijom…

Samo sjecanja I razmisljanja tokom dugih ruta, koje uvijek vode u samo jednom smjeru…Nostalgiji…

Hm…Eto…Ja ne znam bolje…