Crtice sa Istoka...

 

Za mene Istok pocinje negdje tamo iznad Grenlanda. Ono kad krenem ovdlena pa zaspem prije nego avion I poleti. Negdje tamo iznad Grenlanda se trznem. Taman ko da udarim u zid. Onda blejim kroz prozorce pa vidim Englesku I eto me iznad Njemacke, u srcu EU. Tu sletim obicno prvi put. Odmah naidjem na Turske face, I bude mi lijepo. Eo me kod kuce. Otlena jos malo pa Sarajevo. TU nadjem taxiste nevjerovatnih obrisa stomaka sa kosuljama koji vise iz pantala, masne I ne obrijane. Pa polako do tog nekog M.Dvora. Ustrcim uz tri sprata za 45 minuta. Ko lastavica lagan. Ne znam sto ne mogu da otkljucam rodjena vrata, al skontam da je to zbog teskog disanja I vrtoglavice u glavi, I grceva u nogama. Pa odmorim. Drsko pusim USA Marlboro u sarajevskom stubistu, okrecenom zadnji put sedamdesetih. Nemirna noc, iskrizana vremenskom razlikom pretvorila se u vjecnost. Sljedece nasmijano jutro I lupa tramvaja pod prozorima nagovijestise lijep dan. Zaista je bilo lijepo do trenutka sudara sa prljavim ulicama sakrivenim bljestavim zgradama, nakindjurenim zidanim tvorevima. Kao izrasline iz koze bodu MI oci I smetaju. Neke stare zgrade zamijenjene novim, ovakvim ili onakvim. Livada Velika ko svemir sad je pretrpana raznim sadrzajima I jedva se nadje mjesta za normalno hodanje. Ovdje vlada obicaj da se za benzina mora imati pa makar se taj dan I ne jelo. Muzej proslosti I svjedok rada nasih djedova polako nestaje I za koju godinu vidim tu cvjecaru, mesaru I mozda granap.
Par dana kasnije jurcam u smjeru mora I jos se jezim na cinjenicu da za tri dana nisam video apsolutno pozitivno nikoga. Tri I po marke poslije eto me u Hercegovini. Stolac I leso teletina. Ljubinje Ravno Cepikuce Doli I magistrala. Znak za Otok Korcule, skreni lijevo. Odjednom se nadjoh na auto putu najboljem sto vidjoh u zivotu. Nigdje Stona… Tri trenutka poslije eto me u po Peljesca. Cekanje u Orebicu, dva propustena trajekta zbog guzve. Stvarno je most priblizio Korculu al cekanju. Ma super. I Vela Luka.
Neki drugi ljudi u odnosu na ono od prije tri godine. Nema smijeha, zadirkivanja, vrckavosti. Nema ni ribe. Jedino Brico, Bata, Casablanka I Cesarica isti. Ni osoblje se nije promijenilo.Advokat radi od pola 9 utorkom I cetvrtkom s tim da se utorkom ne pojavljuje prije deset a u cetvrtak nije sigurno nista. More prekrasno toplo I mutno. Sad se ima kanalizacija u mjestu pa se vise nista ne izljeva u Luku. Sad je voda mutna prirodno. Haj ti mali nazad. Jedan rucak u Casperu. Nema alkohola. Novi gazda. Dosao papak I donio dzamahiriju sa sobom da nas prosvijetli I nama infidelima pokaze kako se u kafani ne pije. Bi me strah da ce mi iznjet serdjadu I da cu morat klanjat. Bi me strah vise zbog ledja koja su vec opasno skljocala poslije 3 hefte putovanja I truckanja. Dobro je proslo. Nisam ostavio ni centa baksisa.
Mama I ja u sest ujutro na Butmiru cekamo nas let. Oci joj se vlaze I izjavljuje kako joj je ovo zadnji put da dolazi I da joj je zao da zivot prodje. Ja da je oraspolozim, Kazem da necu ni ja vise dolazit ako ona nece. “Ne prdi, zivot je pred tobom’,istrese se na mene.
I odletismo.
Put nazad nikako da prodje, valjda zbog toga sto su me napale misli I nikako da se dodje do nekog zakljucka. Vrtim se u krugu I sa dvanaest km. visine vidim zemlju.
Bogami je ravna ploca.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više