Sarajevo

 Tamo gdje je nebo uvijek oprezno plavo I rijetko kristalno cisto…Tamo gdje su vode nepredvidive, ciste, hladne, zagadjene, mutne, blatnjave, pitke I zdrave…Tamo gdje su brda Piramide, a piraramide izmisljotine…Tamo gdje se meso najbolje samelje I najljepse mirise u svako doba dana…Tamo gdje su ceste krivudave I gdje nema pravca… Tamo gdje se ljudi sale I gdje postoji dusa…Tamo gdje je rame za plakanje djaba I uvijek ga mozes naci… Tamo gdje se prijatelji ne trebaju sticati jer su ti svi raja…

Tamo gdje nema debelih zena, I tamo gdje svako zensko cim stiklu vidi zna na njoj hodat poslije 15 minuta… Tamo gdje je zena zena a covjek insan sto voli zene… Tamo gdje ko se tuce taj se voli… Tamo gdje je cakija obavezna ko cetkica za zube… Tamo gdje je sir najbolji na svijetu, I gdje sve mirise drugacije…Tamo gdje pusenje ne unistava culo mirisa, I gdje sve miruhi, jal vako jal onako…Tamo gdje se voze trke dok su pjesaci na cesti, a niko I ne zna odakle im snaga da hodaju, jer nemaju ni za kruha…Tamo gdje je jedino smrt besplatna dok si ziv, al I to ce neko dobro rignut kad riknes… Tamo gdje mozes sta oces I sve ce ti vremenom biti oprosteno, pa cak I glupost…

Tamo gdje ljudi sadisticki mijenjaju dobro za lose, pa onda traze da im se lose, dobrim vrati… Tamo gdje je nekad bila vojska, a sad je armija…Tamo gdje se nikad drotovi nisu volili a vazda su bili tu I kad je dobro I kad je lose… Tamo gdje se djeca vole I paze I maze…Tamo gdje su se djeca tukla da bi postali bolji ljudi a danas djeca tuku djecu sto nisu jos gora… Tamo gdje je zvaka bila kusur, a zimnica regres… Tamo gdje su se organizovali kursevi za plivanje I strane jezike jer nepismenih nije bilo…Tamo gdje su najlonke unistile asfalt a suskavci gradjansku klasu… Tamo gdje nema radnika a svi imaju para za birtiju… Tamo gdje je meso na raznju jeftinije nego na Novom zelandu a jedno 45 puta je bolje od bilo cega…

Tamo gdje slatko od ruze udara u nepce a hladna voda se pije kroz smrznute zube… Tamo gdje golubovi I vrapci vladaju… Tamo gdje je serpa sveta amajlija…. Tamo gdje je sve ljudski I lagano bez srkleta… Tamo gdje su siromasni nekad davno postali bogati, a sad ovim novim siromasnim ne daju nista… Tamo gdje su bogati zaboravili na kradje koje ih napravise bogatim… Tamo gdje su doktori lijecili zbog Hipokratove zakletve I dubokog vjerovanja, a sad vjeruju u dubok djep, jerbo ko je taj Hipokrat… Tamo gdje se farmaceutske firme dicem otimacinom a ne pronalaskom lijekova za osnovne bolesti…

Tamo gdje je more najmanje al opet je tamo… Tamo gdje je medo, medo kruskar I nema grizlija al te podere ako te dofati gore nego grizli… Tamo gdje je sapaca boljeg ukusa nego pacificki salmon 6 mjeseci star… Tamo gdje se krompir dijeli na crveni I bijeli a ne na onaj za kuhanje I onaj za pecenje… Tamo gdje ima blitve… Tamo gdje kupus se kiseli I 100 kg se pojede prije proljeca…Tamo gdje tramvaji skripe I gdje je bilo sladoleda mjesanog rukom kakvog vise nema a recept je osto…Tamo gdje se jede teletina I dje krupna stoka pase travu a ne hrani se antibioticima… Tamo gdje kokos javlja da je snijela jaje a ne Motorola…Tamo gdje je snajper ubijao ali samo one sto ne treba… Tamo dje sila Boga ne moli, a Bog se sile boji… Tamo gdje je popularnije biti papak nego professor…

Tamo odakle svi hoce da bjeze a ja bih se vratio… Tamo gdje nikad nece biti dobro kako je bilo, a mozda ce biti I bolje nego to nekad… Tamo gdje ja to garant necu docek…Tamo gdje jedini prirodni zakon koji vlada jeste “Ko se rodio, mora I umrijet…”

Tamo gdje se ljudi smiju…

E tamo je Bosna I moje Sarajevo….