U snovima mojim...
Neku noc malo intimno sijelo kod mene…Zasjeli Bozo I ja kad eto ti oko 6 navece ona nasa kona Verica….Vericu sad opet zovemo Verica odkako se stesala mala ko da ce na Klupu…Eno je u liniji ne smijes gledat u nju…Ko lampa… Dok je bila onako malkice popunjena, zvali smo je Veranda…E sad je u liniji pa je opeta Verica…Dusa nasa… S osmjehom, razdragano pridruzi nam se sa ushicenjem..”Sta je? Jel se to opet krka???” zacvrkuta valjda zato sto je vidila da je daska puna suhovine a ja dasku nikad ne koristim kad je puna mezeta… I tako kazem zasjedosmo nicim izazvani I ko o cemu naravno o tekucim problemima. Te sta, te kako, jel ko zvao I to….I udri...
Odjednom ja ispred nekog svijetlo zelenog zida, visokog I sirokog…Nidje prozora…Te ja haj…Uz onaj zid hodaj hodaj…Nekakav mir I tisina nekakva lijepa, ko jest tisina a ko I nije tisina, al bas onako tiho nesta..I hodam ja tako kontam dje sam zavro kad nekakva ogromna bordo drvena vrata….Ono sve nesta ko u svjetlu neonskom toplom…Svijetlo, svijetlo zeleni zid I ogromna vrata u pitarskoj boji…Gotovo je kontam….Bogami sam zvizno I evo me sad poslalo na drugi svijet ja doso…Pa dje ovdje bas, iza ovakvijeh vrata mora da je pakao nema sta drugo…Dasu bar plava, il eto da ne bude navijacki mogla su biti teget recimo…Sta cu sad gdje cu, nemogu bjezat kad zacujem glas…”dooobrooo doooossssssaaaoooooo……” Bas fin neki glas, topao njezan…”Dobro te nasao..”, promucam nekako I sad sam 100% siguran da sam zvizno. “Jel ovo Pakao”, upitah onako vise reda radi, da odrzim konverzaciju, jerbo dje cu ja nego u pakao…
Gledam okolo kad vrata se pocese otvarati polako. Kuzim sta je iza kad svijetlo svijetlo plavo, ma skroz svijetlo plavo svjetlo nepregledno…Isto livada al svijetlo plava… Vrata se sve vise I vise otvaraju…
“Nije pakao….”, Javi se onaj topli glas…
Otvorise se vrata skroz, ova bordo. A dole u daljini skroz dole daleko jos dvoja vrata a izmedju njih ko jedna treca vrata, al to ko nisu vrata nego ko neki tunnel ko nesta, al nisu ni vrata a nije ni tunnel…Ma eto ko rupa neka, eto tako…Sad su mi se vec I oci privikle na svu tu toplu svijetlost I ja bi ko da udjem unutra kroz ona bordo vrata kad glas se malo povisi…
“Ne ulazi….Nije ti reda…Ovo ti je samo orijentacija….”
“Ama koji si ti da mi kazes ulazi jal ne ulazi, zdravlja ti,” nako ko ja se narogusio malkice....
“Znas ti, znas…” opet onaj glas toplo rece nekako smiren spoznajom da sam posluso I da samo virim…
“Haj”, rekoh, “Dobro je ba sta se kofrcis…De ti meni reci sta je ovo, dje sam ja ovo doso, a da ne znam I za sta su ona vrata dole, i ona rupa, sta je ba ono…”
“Gledaj I upamti dobro..”Rece glas…”Ona lijevo vrata su ti vrata za pakao…. A ona desna su za raj…Upamti dobro da desna vrata mogu biti lijeva, I da lijeva vrata mogu biti desna. Koja su koja vrata nije do mene nego je do tebe…I da upamtis da kad im prilazis mozes biti okrenut njima ili licem ili ledjima…Kako god izaberes I kako ti je lakse…I u zavisnosti od toga, lijeva ce ti biti jal raj jal pakao… Sam biraj koja ces otvorit…”…
“Ja ti fola, svaka ti cast” Sad se ja ko oslobodio, skonto sam sve, nemere me izradit ni pod razno…”A zasta ti je ono nesta ko rupa izmedju, ono nesta….”
“E kroz tu rupu saljemo takve ko sto si ti na doradu da se mogu opredijelit pravilno, ako su vec usli ovdje, konju jedan…”
I odjednom se onaj topli glas poce nekako piskutavit I postajat jaci, I ko neki glasovi, skicanje, neka frka, trka, meni mokro lice…
Kad ono ona Verica sa pocetka price, prerasla u Verandu I udarila cuku dok me lizo da me probudi a samo zato sto je skocio na krevet, jerbo sam ja ostavio vrata od sobe otvorena kad sam iso u noci do frizidera da se okrijepim dok sam razgovor vodio ispred bordo vrata….
A kad sam zaspo sinoc to samo onaj porter gore zna…
E svasta…
Kad i kako sam zavrsio u krevetu to ne znam ni ja….
Primjedbe
Objavi komentar