More
https://www.youtube.com/watch?v=Uk1d9bUTJxA
Nekada davno I u potpuno drugom vremenu jedan mali djecak kustrave kose I ogromnih ociju, upoznao je more. Kosa je postala jos kustravija I oci su se zaokruzile. Ni sanjao djecak nije da ce taj pogled na teget raj probuditi nesta u njemu. Djecak nije ni sanjao da je to vec ljubav I da ga more voli. Da ga more zove sebi. To plavetnilo je bilo tako magicno I mocno, toliko obecavajuce I toplo. I tada je djecak postao zaljubljen. Prvi put. U more…
Dan po dan maleni djecak je ucio kako da hoda. Kako da se oprhrva sa talascicima na sljunkovitoj plazi. Bojao se djecak zaveslaja rukama, da ne uznemiri mir I taj tako lijepi miris. Sunce je peklo, dlanovi su postajali bijeli I naborani, ali dani su bili prekratki za uzivanje u modrilu. Onda je more pokazalo djecaku ribu. I djecak je ostao nijem pred tom elegancijom pokreta. Pozelio je djecak da je riba I da moze da pliva sa njom. Sa njima…Sam ili u jatu. Samo da se ostane sto duze u tom plavetnilu, pod tim plavetnilom. Prvi put u plitkoj dubini djecak se roneci okrenuo na ledja I ugledao sunce kako se lomi kroz, preko, u modrilo. Kako sunce svjetluca potpuno drugacije I potpuno drugih boja. To je sada bila vec prava iskrena ljubav.
Djecak je postao djecarac I pomislio da je dovoljno mocan da vlada veslima I barkom… Lomile su se nejake sake na dugim veslima I nikako da se usklade pokreti sa pravcem. Sto god se vise mucio djecarac, ljubav prema moru rasla je sve vise I vise. I ovladao je djecarac umjece vesala. Ramena su se pocela sirit a prsa I noge postajati misicavije. More je uzvracalo ljubav. Uz cvrkut cvrcaka dani su bili topliji I ljepsi.
Djecarac preraste u mladica. Zime I proljeca su prolazila ali ljubav prema ljetu nikad. Prema moru. Dugi dani bi pocinjali s cikom zore I zavrsavali sa prosipanjem zvijezda. Zivot je trajao. Sve mozes imati ali ako nemas podijeliti skim, onda je sve to nista. I zivot ga gurnu u potragu za srodnom dusom. Bilo ih je puno I na sve strane. Davao se mladic kako je znao I koliko je mogao. I jos vise. Prepreke su bile nista. Prastao I davao. Nikad uzimao. Samo ono sto bi mu bilo dato njegovao bi I bio zahvalan. Nikada nista zaboravljao nije, I nikad nista zlo zelio nije nikome. Dijelio je mladic svoju ljubav prema moru I modrilu. Volio je iskreno I iz dna duse ali ipak je to more znacilo sve.
Mladic je postao covjek. Mislio je da je covjek postao. More ga je I dalje voljelo I uvijek mu davalo taj poseban osjecaj samoce, blagostanja I ravnila u dusi I emocijama. Nista tom covjeku nije bilo da zapali do na bilo koju stranu samo da ugleda more. Plivao je I predavao se moru I zimi I ljeti. Temperatura mora nije bila bitna. Bitan je samo taj dodir vode sa kozom. Ta gladkoca milovanja ljubljenog mora. Jedino je uvijek nedostajao taj neko da sve to dozivi I podijeli s njim…Onako kako je covjek zellio. Iskreno, duboko potpuno… U satima ispod mora pritisnut bocama I sporim disanjem, gledao je covjek u koralje I odbacene prazne boce. Jedan potopljeni brod I barke napustene, slomljene I bezvrijedne. Stanista za ribe I utociste mira.
I za sve svoje godine, uvijek ali uvijek osjecaj samoce je bio prisutan. Uvijek sam. Covjek je stario I jedina ljubav je ostajala prema moru. Dubokom, modrom, divljem I netaknutom. Vjecna ljubav I radost sastajanja, zalost rastajanja. Svi gubitci su uvijek teski ali prevazici se mogu.
Jedino gubitak ovog mora ce odnijeti covjeka od zivota I vjecne ljubavi prema njemu… Ako… Pepeo ce pronaci put do dna, tamo negdje izmjedju stijenja I trave, medju ribama, skoljkama I algama. Jedino tada covjek ce postati more I mozda prihvatiti cinjenicu da je zivio za nista. Zivot je dosao iz mora… Zivot ce se I zavrsiti s morem…
Primjedbe
Objavi komentar