Baka i JA

 

https://www.youtube.com/watch?v=XMbvcp480Y4

Bilo je to jedno sasvim sumorno I kisno nedeljno prijepodne…Bas kao I danas. Kisa je lila toliko da nisi znao dal ce ikad prestati. Noa je bio na repertoaru I svi su se pitali dokle je doslo sa barkom… Pocelo se cugat bogme nedje oko 11 ujutro…Cugalo se svasta a za klopu praseci but sa hrskavom kozicom I jagnjeca plecka sa metar rebara…Kruh iz pekare I tegla mala krastavica I tegla mala paprika…Vitinka… Cedevita I mineralna kao pratnja… Na sanku…Pink Floydovi razvaljuju, normalno…Nedelja je…Dan za oduzimanja I zaborava gdje smo I sto smo…

Oko 4 popodne zazvoni telefom. Nismo se javljali nikome…Masni prsti, dje ces. E ja se javim na taj poziv nicim izazvan. Tetka moja…Mirno I tiho, potpuno neuobicajeno za nju saopsti mi da me moja Baka Anka napustila I presla u ruke Isusa Krista prije pola sata…

Sat I po sulude voznje I bez ikakvih emocija, alcohol me napustao svakog kilometra… Udjoh u kucu gdje svi sjede I niko me ne gleda…Moja Baka na lezaju prekrstenih ruku sa krunicom u ruci. Pridjoh joj polako. Uzeh stolicu I sjednem do nje. Neko mi donese cigaru I pepeljaru.

DOdaknem joj ruku…Topla…Usne ko ruza rumene I sva boja u licu…Nije htjela da je vidim drugaciju. Poljubim joj obraz…Topla, draga moja baka… “Haj ba mozes li se ustat???” promumlah a znam da odgovora necu cuti…Cuo sam da plac poce meni iza ledja od ostatka ukucana… “e Baba da znas da ti nije fol…Eto da znas…”. TO sam joj rekao…

Dosli su neki da je nose u mrtvacnicu…Nisam dao…Rekoh “vidis da nisam kafu popio s babom…Voz”…I otefericili smo moja Baka I ja nako kako treba… I odnijeli su je…nedugo potom stavili smo je na pocivalista s Deda Matom…Bilo me strah. Reko sta cu ako je Mato negdje zdusio u svaleranciju pa nije tu… Jos me vise bilo strah da ce bit tu I da ce sasut salvu pitanja “A dje si ti dosad”… Zavrsilo se mirno…Bez incidenta…Jedino sam ja ostao dugo sjediti poslije sviju tu I sve sam se nadao da ce jedno od njih nesta rec…Ono za kraj…Al sad znam da su se zabavili pa nisu imali vremena za mene…Nema veze…

Cesto mislim o njima…Mom dedi I mojoj Baki…Kakvi su ljudi bili…I koliko bih volio da ih nadjem nekad negdje…Al eto…Narocito pred put sjecam se Bake I svih pitanja I propitivanja dal sam ponio ovo ili ono…I cuvena kesa sa sendvicima I vodom za puta…”Ne znas ti gdje ti moze zatrebat… E moja Bako da znas kolko mi znacis sada, tek onda bi ti znala kolko sam te volio dok smo se svadjali kad si ziva bila… Sve moje…Pocivaj u miru. Moje vrijeme se blizi…Eto mene…Pa cemo opet pilecu dzigericu umotau u slaninu pec ko raznjice I ti samo sa salatama prati I s vremena na vrijeme dobaci..” A eto…Sta ces…”

E tako je to bilo. Mene prica napade sad u sred noci pred put u Seattle. A I to moze tako…Kisa like…Mislim da nece stati jedno 9 mjeseci…Udara u krov toliko snazno…A mene prica napade… I ja vakav, nalickan s kosuljom I kravatom, rekoh samo da zabilejzim…Da mi bude lakse…

Pa eto…

Volim ja svoju baku…I Djeda…Volim svoju proslost. Sve sta sam uradio svijetla obraza. Nemam oraha u dzepu…Mrzim sadasnjost I nadam se buducnosti…Danu kad cu ih naci,,,Sve one neiskverene postene ljude sto me napravise ovakvim kakav jesam…

Samo uzivajte I sretni bili…

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više