Kad sam bio mali...

 



Kad sam ja bio mali meni je bas bilo fino, nesta kontam…Moro sam samo slusam mamu I tatu I to je to. Baku nisam moro slusat jer je ona mene slusala I sve mi je pustala. Dedu isto nisam slusao jer sam znao sta se moze a sta ne samo kad ga pogledam. Tako da ni njega nisam moro slusat… A mogao sam radit svasta osim ako mi mama ili tata ne zabrane ili me baka ne zaprica pa ja zaboravim sta sam htio…Dedo je volio da me uci kako da kvarim igracke I sve, I to je isto bilo lijepo. Uvecer kad bih legao u krevetm mogao sam da mastam koliko ocu…O svacemu sam mastao I svasta mi je padalo na pamet. Kad sam bio mali ja sam I znao da mastam. Ono polako pa mi bude fino, pa onda toplo pa mi onda dodje ko neka ruka na celo pa ondak zatvorim oci I polako I lagano bas ko ona perka s kokoske u bakinom kokosinjcu sto spadne s koke, upadnem u san….Ma to je bas bilo lijepo kad sam ja bio mali pa je to tako bilo…








A onda sam malo pomalo ko poceo rast…Haj nije ni to bilo lose al ipak….. Pored mame I tate doslo je vrijeme da se slusa I ucitelj, pa nastavnici, sve ih je vise I vise bilo u mom zivotu koji su mi govorili ovo je ovako a ono je onako osim ako ti mi ne kazemo da nije nikakao…Baka je to stoicki podnosila, a dedi nikako nije bilo drago sto su me poslali u skolu kad mi je bilo 7…Mogo sam sacekat jos….Al eto moralo se…Jedino sto se nije promijenilo je bilo mastanje…Uvecer kad bih legao, uspavljivao sam se sa mastanjem o svemu. O dalekim zemljama iz geografije, I djunglama iz biologije….Izracunavao sam duzinu poluge da pomaknem mjesec al kod dede u supi nidje tolko duge letve nije bilo I sad dan danas ne znam jesam li ja zbog toga iso na popravni iz fizike ili sto??? Mastao sam o ljetu koje dolazi, plazi, moru I nemiru kad se pojavi ona mala plava…Ili crna…

Onda mi djavo nije dao mira I ja jos vise narastem….E tu ti ja dobijem tolko novih ljudi koji su mi govorili sta smijem a sta ne smijem, to je bruka jedna…Ma dje se god okrenem eto ti nekoga sa uputstvima za upotrebu… I sve vise I vise stvari sam morao radit jer tako treba, I cak je I moja baka odobravala sta su mi drugi govorili…..Jedino je moj dedo sutio I samo ponekad ono bas urijetko I pod velikim pritiskom bi rekao :Ma ne znas ti jos nista”…. A meni to bilo krivo…Jedino sto sam mogo jos uvijek radit to je bilo to mastanje… Al I mastanje se skracivalo I svodilo na par stvari…Nije vise bilo one topline a ni ruke na celu da me gurne u san…Vise sam nekako tesko upadao u sne I spavao ko mrtav, umoran od dana, sta god uzrok za umor da je bio…

Onda sam potpuno prestao mastati o djunglama, morima I okeanima. Egzoticne zemlje je neko izbrisao s mape, I polako ali sigurno mastanje je preraslo u zelje I razmisljanja kako ih ostvarit…Kad sam ja bio mali ja sam uz mastanje mogo zaspat u tri trenutka, a sad kad su zelje uzele to mjesto nekad sam zelio samo da zaspem….Kolko me san zaobilazio…A vise nisam ni znao koga da slusam koga da ne slusam…Onda je moj dedo odlucio da ode I vise nikad nista nije bilo isto… Ni slutio nisam da je to kraj mog djetinjstva, mastanja I rahatluka…. Pocelo je neko drugo doba…

Danas vise ni ne mastam…Nema se o cemu… Ovi sto su mi vazda govorili moras ovo moras ono, de ovako de onako, izbrisase sve moje djecije mastarije I nametnuse zelje I pravila. Sad kad legnem mogu mislit samo o problemima kojih je sve vise I vise, a snage I solucije nidje… Nekako mi sve svejedno I nista me ne uzbudjuje…Cudo jedno…Dotle je to doslo da nekad buljim u plafon koji ne mogu da vidim od mraka I samo ocu da osjetim onu neku ruku da me gurne u stranu I da zaspem. Al nemere…

Ono kad sam bio mali sve mi cesce pada na pamet I kontam kolko mi je bolje bilo kad sam imo samo mamu I tatu, dedu I baku….Sad kad imam sve ovo ostade mi samo mati…Haj I to je nesta al ne znam sta cu sa svim ovim skalamerijama kad me ne cine sretnim a jos manje mi daju sansu da mastam…Pa da lijepo utonem u lijepi san…

Mastati se moze samo o buducnosti. Kad mastas ne mozes mastat o proslosti…To je onda sjecanje… Ja imam puno sjecanja al me sva ne cine sretnim pa onda nemerem nista. Sad su mastanja, uglavnom zelje postale I onda kad nesta zelis ondak isto ko da se bogu molis…Joj daj samo kad bi to oto tako ispalo….Jasta ce….

A I ovo sta sve imam…St ace mi kad ga nemam skim podijelit I uzivat. Uvijek sam se vezivao za ljude ne za stvari.Mene je opet najvise strah da ne ostanem zadnji medju jednakima, sam na ovoj planeti…Nekako sam sa sobom u dusi jos nekako I mogu, al bas ono da nema nidje nikoga e to bi me dotuklo…

Osim ako negdje nema taj paralelni svijet pa da se obnovim ko ono ja opet mali….

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prvi dan skole...

  Danas sam kao i svake godine na ovaj dan jako uzbudjen. Danas je prvi dan skole. Ja ne volim puno da idem u skolu osim kad imamo fizicko, ali volim da idem u skolu i kad nemamo fizicko zato sto tamo imam puno drugova. Mi i kad imamo i kad nemamo fizicko, uvijek imamo mali i veliki odmor i ja jako volim da se igram s drugovima na velikom i malom odmoru. Ja volim da idem u skolu zato sto tamo svake godine ucimo nesto novo, sto ja nisam prije znao, pa sad ucim. Nekad mi ide tesko a nekad lako. Zavisi od toga sta i zasto se uci.  Danas prvi dan na casu domaceg jezika uciteljica ce da nam da da pisemo sastav, o tome gdje smo i kako smo proveli ljeto. Ja cu sve da napisem kako je i bilo, samo cu jednu stvar da izokrenem a to je vezano za onu djevojcicu iz V. sto je bila sa bakom i dedom dole kod nas. TO cu da izokrenem kako smo se lijepo pozdravili i kako cemo da se dopisijumo sad kad ona mora nazad u V. a ja u moj grad. Pa cu da napisem kako smo se dogovorili da se dopisijumo i k...
Pročitajte više

DOLAZAK

  Ovo je napisano neposredno po dolasku u USA......1994.....     Ni snasao se nisam a vec dvije godine rata iza mene. Kao pravi borac ja sam vodio tesku borbu u dubokoj pozadini daleko od svega pa sam imao sansu da se iscrpljujem samo sa svojim mislima. Nikog nisam interesovao I nikom nisam trebao tako da mi je bilo lako ostati anoniman. I mislio I razmisljao jesam I to puno. Tu sam na primjer shvatio da je stvarno prednost imati veliku glavu jer odjednom mozes razmisljati o vise stvari uporedo. Jerbo ima mjesta u glavi. Isto je tako vazno da prije nego sto pocnes razmisljat imas slobodnu dusu I nista u glavi tako da misli mogu da vrludaju I lete nesmetano usvim pravcima. Jas am tu spadao u naprednu kategoriju jer je moja glava zadovoljavala obe kategorije. I tako. Svaki dolazak pocinje sa polaskom, patako I ovaj moj. Nije se vise znalo nista, a bogme se vise nije ni moglo. Culi smo za taj neki program za USA, pa kontam, prvi put kad sam bjezo, odmako sam se samo malko. H...
Pročitajte više

Ja

  https://www.youtube.com/watch?v=67Y2qD_rtJ8 U debeloj noci slusim krasnu muziku na jeziku koji ne razumijem al mi uzburkava krv I sjecanja I misli I osjecaje. Pitam se jel to tako samo samnom il to bidne sa svakim ko ima dusu??? Ja ne znam dal imam dusu il ne al eto volim onaj osjecaj kad me rukne iz stomaka pa mi postane sve lijepo. I kad osjetim da lebdim a nemam pojma gdje I kako. Samo mi dodje lijepo I sve brige nestanu. I nezadovoljstva… https://www.youtube.com/watch?v=SKEFN9XNlyY Onda mi dodju nekakve misli o nekakvom moru I planinama. Negdje nesta snjezno bijelo, hladno da usne pucaju I negdje nesta da vrelina przi ramena I trazim jekoderm. Al to je samo za malkice jerbo surova istina ce se izlec sa prvim zrakama sunca…Sa prvim daskom dana jos dok nema zraka sunca. I opet ce se sve start na moja ledja. Ove daljine, ovaj suhi zrak, grad koji volim I ljude za kojima zudim… Hocu nesta al sve ti je to ko lotto…Zelis I mastas a nece se desiti…Il sanse su ti 1: 76000000. ...
Pročitajte više